Roman Milentija Đorđevića ostaće u našoj književnosti pre svega po toj nigdini, iskazanoj najviše zahvaljujući srećnom izboru osnovne teme. U romanu Mazija prvi put je u našoj književnosti obrađena prastara binarna opozicija: svoj-tuđ, iz koje je do danas ostao strah od stranog, kao od nečeg neizvesnog, dalekog i opasnog. U narodnim basmama iskazana je ta nigdina, u njima se i Nemačka javlja kao tuđa zemlja, baš onako kako se i prevodi ono Deutschland; to je onaj tamni vilajet iz bajki u kojem se čovek svakako kaje, uzeo ili ostavio. Ali, srećom, u nigdini se nalazi basma od istine.
Miodrag Maticki, Srpski književni glasnik, mart-maj, 1995.
Odlomak

The Library of Congres Washington
LC Call No.: PG1419.14.0719M39 1994




